Kulturne novice
Likovna razstava
Drustvo Tretaroka v sredo, 21.10.2009. ob 20.00 v Open Cafeu, organizira likovno razstavo. Patricija svoje izpovedne podobe črpa iz neposrednega kontakta s mehiskim okoljem. Navdih je dobila iz neposrednega stika z mehiškimi ženami in barvito kulturo. To se vse odraža na njenih akrilnih ilustrativnih delih, ki niso realistična, temveč jim dodaja svoj subjektiven pečat.
Bieanale neodvisnih
Bienale neodvisnih, prvi promotor sodobne slovenske neodvisne ilustracije ,njenih ustvarjalcev in kontekstov, je več kot periodični dogodek. Podpira namreč direktno avtorstvo in promovira avtorje .Bienale svojo neodvisnost zagovarja skozi podporo necenzurirani realizaciji avtorskih izdelkov, izdelanih izključno za Bienale ali lastne avtorske zgibe in namene.
Recenzija filma: Nikoli nisva sla v Benetke
''Nikoli nisva sla v Benetke'' je 62-minutna drama snimljena u Sloveniji 2008.godine.Taj film rezisera Blaza Kutine obisao je mnoge festivale:natjecao se na medunarodnom filmskom festivalu u Sarajevu,2008.je predstavljen u Torinu i Estorilu,2009.u Goteborgu,Angersu ,Lagowu,a na Cape Winelandsu Film Festivalu dobio je posebno priznanje zirija.To je debitantski film Slovenca Blaza Kutina koji je kao film iz regije nepravedno zapostavljen i potcijenjen,a ciju su vrijednost prepoznali na sarajevskom filmskom festivalu gdje je i uvrsten.
Za naglasiti je da je film nastao u neovisnoj produkciji i snimljen je s velikim entuzijazmom ekipe.Zahvaljujuci tome sto su se glumci i vecina clanova koji su sudjelovali na njemu odrekla honorara film je ugledao svjetlo dana.
Sadrzaj filma se temelji na tuznoj prici mladoga para Grega(Aljosa Ternovsek) i Mase (Iva Krajnc) koje posjecuje Gregov otac Tone(Peter Ternovsek).Da bi im pomogao u teskoj situaciji,a izvodi ih izvan kuce misleci da ce ih na taj nacin udaljiti od problema.Tako zapocinje njihovo putovanje sa vrlo malo dijaloga i brzim promjenama raspolozenja glavnih aktera.Izmjenjuju se tuga,bijes,depresija,veselje i zivcanost.Voznja ih nije uspjela oraspoloziti.Tek pred kraj filma naslucujemo veliku tragedija koju je dozivio par.
Scenarij je napisan tako da u filmu nema akcije.Film je pun tisine,vrijeme tece polako i nepredvidivo.radi teme koju reziser Blaz Kutin obraduje sve je minimalisticki;kadrovi su rijetki i dugi,kamera kao da se ne pomice pa je tako do izrazaja dosla odlicna gluma Ive Krajnc i Aljosa Ternovska.Dialoga je malo , ali oni nisu ni potrebni.Glumci sa svojim gestama,pogledima,reakcijama i interakcijama stvorili su podlogu za snazni dojam boli koji se u filmu neprestano naglasava.Glumci koji glume par gdje je svatko sa svojim mislima i svojom boli,zajedno su,a opet miljama daleko.Jaz medu njima postaje sve dublji sto je dodatno pojacala im odgovarajuca muzika Polone Janezic.
Kadrovi sa pejizazima jezera i Venecije su predivni i oni pridonose sjetnom raspolozenju koje vlada u ovoj drami.Za nacin snimanja filma,sam reziser Blaz Kutin kaze da se zelio pribliziti osjecaju kao da nekoga promatramo za susjednim stolom.Gledaocu je zelio dati vrijeme i mogucnost da sam otkrije detalje i skrivene osjecaje.U tome je uspio bas tako sto nije nepotrebno mijenjao kadrove.Kamera prati svaku gestu,svaki najmanji izraz na licu koji odaje stanje duse covjeka.Fotografija je izvrsna i potrebno je pohvaliti kvalitetu snimanja na HD.Za odabir naslova filma se to nebi moglo reci jer on nije najadekvatniji i zbunjuje gledaoce.
Iako film nece dostici veliku gledanost na filmskom platnu,pa tako ni veliku zaradu,preporucujem da ga se pogleda.To nije film za mlade i zaljubljene parove jer je previse tuzan i sjetan.Njegovo gledanje moze onima koji se osjecaju jadno i bespomocno,jer ce tako shvatiti da ima i gorih situacija u zivotu iz kojih nema povratka i za njih ni popravka.
Valentina Ficko
Ervino Santarossa: analiza aktov
Najraje fotografira v črno-beli tehniki, sam razvija ter tiska zimske in jesenske pokrajine, ne zavrača pa tudi drugih tem, posebno glamourja. S fotografijo se zavzeto ukvarja od leta 1984, ko se je kot eden od prvih prvih pridružil klubu »Lo scambio«, kjer je bil tajnik, nato pa je napredoval.
Sodeloval je na številnih natečajih in požel lepe uspehe. Svoja dela razstavlja tako doma kot v tujini (Avstrija, Nemčija)- skupinsko in samostojno.
Pričujoča razstava združuje posebni tehniki kot so sendvič tehnika in negativ in pozitiv obenem.
Akti so prikazani skozi mitološke zgodbe iz grške antike. Nanašajo se na dogodek Ugrabitve Evrope, kjer je tudi avtor dobil navdih.Jupiter ugrabi Evropo(hči feničanskega kralja) v podobi belega Bika in združena skupaj na otoku Kreta, se jima rodijo Minos, Radamant in Sarpedon.
Fotografije aktov predstavljajo pomen romantične, večne, brezpogojne ljubezniter pogojene kreativnosti. Delo je pogojeno z montažnimi tehnikami, kot sem že omenila na začetku, a želi prikazati brezpogojno ljubezen z naravo in živimi bitji kot so živali. Lahko pa si pa razlagamo pričujoče fotografije tudi kot pogojeno ljubezensko zgodbo, saj ima naslov »Ugrabitev boginje Evrope«. Dela preplavi siva barva, ki daje sliki uravnoteženost in interpretacijo romantike. Santarossove akte bi lahko opisali kot sanjske in pravljične.
Kreativni namen se pokaže v izbiri predmeta in v vseh njegovih možnih kombinacijah. V tem smislu lahko razumemo, da nam želi povedati, da s svojo zgodbo polaktov išče romantična čustva.
Ta pogled bi lahko nudil pot do neskončnih možnosti razvoja fotografskih tehnik in skrivnostnih ljubezenskih zgodb kot je pričujoči.
Avtor tudi išče ta zgubljeni, nepokvarjeni stik človeka z naravo. Ne ustavlja se z pri opazovanju in občudovanju narave, ampak želi razumeti ta izgubljeni stik. Mogoče da je avtor malce ezoteričen, ampak prej bi rekla, da je zanj narava udejanjenje nadnaravnega, skrivnost stvarstva.
Njegovo oblikovanje izvira iz bioloških, poltenih,čutnih oblik, za katere se zdi, da se za njimi vedno skriva simbol ženske kot življenja, prvobitna boginja, neolitska Venera, mogočna mati, mati narava. Bog in narava sta eno in isto! Avtor kar kliče po tem,da naj bi nam narava spet postala del našega sveta.
Škoda, da Santarossa ni izkoristil še ostale posebne tehnike, npr. pačenja pri povečevanju in senčne slike fotograma,ker mislim, da bi lahko dal še večji izpovedni pomen pričujočim polaktom. Všeč mi je pa bila ta emotivna neposrednost v San Tarossinih aktih. Lahko pa bi s posebnimi napravami v č/b temnici in materiali raziskoval nove možnosti. Eksperimentiranje s tehniko, ki je primerna za vsakokratno tehniko se izplača preizkusiti, kajti fotografijo in sliko, ki nastaja v kameri lahko skoraj popolnoma spremenimo v Photoshopu. Možnosti tukaj so neomejene.
Santarossa se je rodil v Pocenii (Videm), a je bil posvojen Krminčan. Fotografiji se je približal konce sedemdesetih, zavzeto zavzeto pa od začetka osemdesetih.
Ni komentarjev:
Objavite komentar